Zimski solsticij - najkraći dan i najduža
noć u godini – 21.12. nakon kojeg
slijede tri biblijska dana mraka do Badnje noći, 24.12. i Božića idućeg dana, kada se Sunce opet rađa i počinje rasti.
Razdoblje koje je, unatoč višegodišnjoj predbožićnoj
histerizaciji društva, mnogim
ljudima teško...Mračne noći duše, depresije i
povećana potrošnja sedativa, antidepresiva i alkohola u pozadini povećane
predblagdanske potrošnje. Čak i ako se zadnjih godina, zbog egzistencijalne
neizvjesnosti, takva stanja mogu smatrati opravdanima, treba li uistinu biti
tako? Jesu li oni koji ne
podliježu masovnoj božićnoj ekstazi kupovine, darivanja i druženja ....jesu li ti ljudi pomalo devijantni, imaju li poblem? Oni su u potpunosti u skladu s vremenom. I
to ne samo s ovim društveno-povijesnim konstelacijama kada su razlozi za brigu
stvarni, nego i sa godišnjim dobom kroz koje prolazimo. Bez smrti nema ponovnog
rođenja. Makar samo mrva simboličnog umiranja potrebna je za novi početak.
Ljudi koji susreću svoje najdublje strahove, tonući u vlastiti bezdan, u dubokom
su kontaktu sami sa sobom, a već desetljećima gledam kako ih društvo uporno uvjerava u
suprotno. I zato pišem. Moji snovi će biti mirniji, a buđenje vedrije ako se slike pred mojim očima i istina iz kostiju pretoče u riječi.
A istina je jednostavna. Razdoblje prije i oko zimskog solsticija
kada je toplo, životodajno Sunce najudaljenije od Zemlje, dio je godine kada
se planeta, koja je trenutno naš jedini dom, hladi, a sjeme novog života
smješta se u njenoj mračnoj posteljici. Doba tišine kada cjelokupna priroda usporava
dah i tone u duboki san i prividnu smrt, a sve suvišno se odvaja, reciklira,
transformira i pohranjuje. S dubokim poštovanjem, prepuna nadahnuća gledam
umiranje starog i začeće novog, i nestajući u tišini dubokog prijelaza, u prostoru van prostora i procjepu između vremena, naslućujem svetost života i smrti...Svetost koja u potpunosti odudara od agonije umirućeg društva na aparatima gdje se umorna tijela iscrpljuju jureći od jednog supermarketa do drugog, dok
mediji bruje o veličini i cijeni košarica...
Zimski solsticij je
razdoblje revizije kad s opraštanjem otpuštamo 
staro, kad zaključujemo stare obaveze i pripremamo se za nova poglavlja. I poželjno
je u ovim danima mraka počistiti staro i posijati sjeme novog, definirati
i jedno i drugo jer kako ćemo otpustiti nešto, ako ne znamo što otpuštamo, kako
privući novo ako ne znamo što želimo. Kod većine starih tradicija, prvi krug je
uključivao definiciju onog što
treba
otići, pražnjenje posude koju ćemo napuniti novim sadržajem. Čarolija je
u jednostavnosti i postoje ljudi koji to znaju i znajući to, žive
ispunjene živote. Poput krijesnica svijetle u mraku osvjetljavajući put
onima koji imaju oči da uistinu vide. Susrećem ih svakodnevno, različite
sudbine, različiti svjetonazori, svuda, u svim slojevima društva, žive i
unutar i izvan sistemskih zadatosti. Suština se može ispoljiti svugdje,
u svim okolnostima i na najneočekivanijim mjestima. Sistem je samo u
glavama, sloboda također.
staro, kad zaključujemo stare obaveze i pripremamo se za nova poglavlja. I poželjno
je u ovim danima mraka počistiti staro i posijati sjeme novog, definirati
i jedno i drugo jer kako ćemo otpustiti nešto, ako ne znamo što otpuštamo, kako
privući novo ako ne znamo što želimo. Kod većine starih tradicija, prvi krug je
uključivao definiciju onog što
treba
otići, pražnjenje posude koju ćemo napuniti novim sadržajem. Čarolija je
u jednostavnosti i postoje ljudi koji to znaju i znajući to, žive
ispunjene živote. Poput krijesnica svijetle u mraku osvjetljavajući put
onima koji imaju oči da uistinu vide. Susrećem ih svakodnevno, različite
sudbine, različiti svjetonazori, svuda, u svim slojevima društva, žive i
unutar i izvan sistemskih zadatosti. Suština se može ispoljiti svugdje,
u svim okolnostima i na najneočekivanijim mjestima. Sistem je samo u
glavama, sloboda također.
Svi možemo osmisliti jednostavne
postupke, rituale kojima ćemo Univerzumu potvrditi svoje namjere. Sjeme
se sije ovih dana i kako posijemo, tako
će nam biti. Nitko drugi to ne može učiniti za nas...u hladnoći i
mraku zimskog solsticija mi smo sami. Hoćemo li nakon njega odgovorno
ustati, koračati i rasti ovisi o nama samima. Samo o nama samima.
I
da, to jeste razdoblje darivanja, dijeljenja, ali ne zato da bi nam se višestruko vratilo, nego zbog stvaranja cjelovitosti i ravnoteže,
unutar i
oko nas. Vrijeme kada oni koji privremeno imaju više dijele svoje obilje s
onima
koji privremeno imaju manje....a svi, svi mi imamo dar za
podijeliti, zagrljaj, osmijeh, riječ podrške...Čak i ako trenutno nemamo ništa, uvijek sa zahvalnošću
možemo primiti nešto, pa čak i ništa. U tome i jeste čarolija Zmajskog Svitka. U svijetu Duha, između davanja i primanja stoji znak jednakosti i svi mi podržavajući jedni druge u Zahvalnosti, možemo sustvarati novi svijet. Ako je potrebno, čak i iz prividno ničega, sada i ovdje. Svi smo pozvani,
zato smo ovdje sada. Skromnije, ja sam zato sada ovdje.
