OSVRTI I PREPORUKE


Nives Perhat Duras, primalja i spisateljica

"Draga Helena,

imam potrebu da ti se javno zahvalim što si doprinijela mom duhovnom rastu. Konačno je izdana moja knjiga „Camino mog života“ (moje treće dijete). Nisi ni svjesna koliki je bio tvoj utjecaj u rađanju ovog mog djeteta. Tvoje i Matejeve radionice Iscjeljivanje obiteljskog stabla pomogle su iscijeliti moju dušu. Rezultat toga je ova knjiga koja govori o oprostu, ljubavi i vjeri. Tvoje radionice svakome preporučujem. Ne pišem ovo da bih te hvalila i reklamirala, jer malim VELIKIM ljudima ne treba reklama. Pišem u nadi da će ovo pomoći i mnogim drugima, zato te molim da ovo kopiraš i staviš na svoj facebook profil ili gdje već misliš da će biti nekome od koristi.

Hvala ti VELIKA ženo što si dio mog Camina života!

Moji se snovi ostvaruju!
Voli te Nives"



Francesca Miličevič, psihologinja 

Šumska djeca 
"S Helenom sam od prvog susreta imala osjećaj da se poznajemo na neki dublji način. Kada sam došla kod nje, nisam još ni znala što je doula i koje sve metode koristi u svom radu. Mislila sam da idem na yogu za trudnice, no ispostavilo se da je yoga samo jedan mali dio onoga što Helena primjenjuje u svom radu. Uvela me u svoj svijet meditacije, tai chia, trancedancea, majčinstva, svog bogatog životnog iskustva, istovremeno poštivajući moj svijet i sve ono što sam prolazila u tom periodu. To je Helenin ples, kao da čitavo vrijeme balansira između dva svijeta, i to tako virtuozno da je pravi užitak prepustiti joj se.

Iskreno, ni ne znam što smo sve radile dok smo bile zajedno i na kojim je sve nivoima prodirala do mene, ali znam i osjećam da je to jedna moćna žena, topla majka, divna supruga i već samo njeno prisustvo osnažuje ženu. Njen feminizam je potpuno drugačiji od onog sveprisutnog danas jer vidi unutarnju snagu žene koje ne ovisi o njenim pravima, i čak nadilazi njena prava.
Najteže mi je kod pripreme za porod bilo prihvatiti svoju drugu stranu, divlju, neobuzdanu, agresivnu i vatrenu. U meni je oduvijek postojala jaka crta finog odgoja, ljubaznosti i potrebe za ugađanjem. Puno smo razgovarale, kroz ples sam polako otpuštala kočnice i učila slušati svoje instinkte, pričala nam je o plemenskim običajima i drugačijem poimanju ženstvenosti u prirodnijim kulturama od naše. Taj proces je trajao i Helena me polako vodila ka prihvaćanju svoje iskonske ženstvenosti, u kojoj se ne moram prikazivati slabijom nego što jesam da bih se uklopila u određene stereotipe ženstvenosti.
U rodilište toga dana nije došla fina poslušna curica nego praiskonska, neustrašiva majka lavica,baš onako kako je priroda zamislila. Porod je bio brz i močan. Doživljaj sebe kakav sam imala toga dana ostat će u meni zauvijek jer sam probila granice uljudnog ponašanja, izdržljivosti, boli, vlastitih mogućnosti. Odbila sam liječničke intervencije jer sam osjećala da sve ide kako treba i da mogu sama roditi svoje dijete. Nisam htjela ležati na bolničkom krevetu jer mi je bilo lakše dok se krećem. Čučala sam, klečala i ležala na podu. Skinula sam spavaćicu jer mi je bilo vruće i rodila gola, čučeći, na stolčiću i u naručju svoga muža kao što sam oduvijek željela. Helena mi je pomogla da ogolim tu svoju stranu i da je se ne bojim, jer tu leži moja snaga i snaga svake žene. Zahvaljujući Heleni, moja priča s poroda je prekrasna i osnažujuća i poželjela bih svakome tijekom trudnoće takvu prijateljicu, suputnicu i učiteljicu kao što je Helena."



Nancy Novković , odgajateljica



"Helena je jedno predivno biće i odličan voditelj... povezuje se sa svakom osobom na energetskom nivou i pomaže mu da na što bolji način za njegovo najviše dobro prođe kroz proces trance dancea a i samog života! Ovom prigodom joj se još jednom zahvaljujem na svemu jer uz njezinu pomoć sam pročistila jako puno toga iz svog polja za sto bi mi trebao čitav život i puno truda..... HELENA HVALA TI "



Zorica Višković, sociologinja 

Dragi moji prijatelji/ce koji ste iz Pule i okolice, 

ako biste srijedom radije isprobali nešto drugačije, od srca preporučujem Helenine radionice. Teško ih je opisati jer su jako iskustvene. Moje iskustvo je da sam kroz rad s Helenom iskopala puno toga zakopanog i uspjela dekonstruirati pokoji obrazac koji mi odavno ne koristi u životu. Helena stvara jednu predivnu atmosferu povjerenja u kojoj se usudite biti vi sami. Rad je dosta dinamičan, ima puno plesa, svakojakog pokreta, oslobađanja glasa... proces je donekle vođen ali je većinom jako spontan i intuitivan.

Ako ovo negdje zazvoni, vidimo se!


Ivana Šimić, defektologinja


Draga Helena,



Trudnoća mi je bila jedno od najljepših i najposebnijih razdoblja u životu. Razdoblje koje ne mogu s niti jednim drugim usporediti. Razdoblje koje ne bi bilo ni upola toliko lijepo, magično, intuitivno, introspektivno, kreativno da nisam upoznala tebe. Ono što sam dobila od tebe prelazi granice „vježbi“, „priprema“, „programa“ i zadire duboko u duhovno, žensko, simboličko ja. I zato ti osvrt ne mogu napisati kao osvrt i na kraju ti dati ocjenu jer tu sva mjerila i kriteriji padaju u vodu. Svaki naš susret bio je put u nepoznato. Nepoznato u meni, nepoznato u porodu, nepoznato u majčinstvu. Svaki ples s povezom donio je novo „shvaćanje“ onoga što me čeka. I vjerujem da bi svaki sljedeći imao svoje posebno, novo shvaćanje.

Sad imam jednu malu džepnu Helenu da me kad mi je najteže, kad se svaki dan čini isti, kad se vrtim između uspavljivanja, nošenja, dojenja, pospremanja, peglanja, kuhanja – održavanja kotačića koji tek omogućavaju da se dan prelije u noć i noć opet u dan, da se stvari normalno odvijaju u našoj novoj maloj obitelji, imam tu Helenu pa ju izvadim iz džepa u kojem stoje izbljuckane maramice, zvečke i čarapice, a ona me odljepi od svakodnevice i kaže: SAMI BIRAMO SVOJU ISTINU, SAMI BIRAMO SVOJU LJEPOTU!

Voli te tvoja

Ivana


Andrea Prenka, akademska glazbenica i glazbena terapeutkinja
Obrt za glazbenu terapiju ArtON


"Kako najbolje opisati Helenu?
Helena je žena zmaj. U svim segmentima života iskreno joj se divim. Ona je savršena žena, majka, prijateljica, voditeljica i štošta drugo. Ako je još niste upoznali, budite sigurni da je puna aspolutne pažnje, razumijevanja i prihvaćanja. Iskreno, malo je takvih ljudi. Pršti kreativnom energijom, nježnošću, jednostavnošću, spontanošću i strpljenjem.

Jednako se odnosi prema svima, i drago mi je što smo uspostavile iskren odnos, gdje stvarno sve možemo iskomunicirati i doći do rješenja zajedno. Godilo mi je njeno iskustvo i ludost. Zapravo sam je upoznala na Prenatal radionicama, gdje sam bila jedina trudnica u tom razdoblju. Radile smo uglavnom individualno jer se nažalost nitko nije odazvao na radionice koje doslovno spašavaju život.

Porod je sve najljepše i najgore u jednom. Helena kao voditeljica prenatala prepoznala je sve ono najljepše i najgore u meni. Kroz drugo i treće tromjesječje pokušavale smo da to sve izađe na površinu i da bude osvješteno. Neizmjerno sam zahvalna i sretna da sam sudjelovala na pripremama za porod, jer iako se nikad i nikako ne možeš skroz pripremiti za porod, imala sam jasno nejasan uvid u to što me čeka i što želim od svog poroda. S čime ću imati posla, a s čime ne želim imati posla. Kako ću se odnositi prema okolini i kako želim da se ona odnosi prema meni. Helena me vodila kroz cijeli moj proces hrabro i odlučno. Nije bilo cile mile. Suočila me sa najgorim strahovima i blokadama. Upravo to je za mene bio ples. Ples sa povezom na očima, sa iskonskom glazbom. Obzirom da mi struktura dobro ide, ovdje sam se našla u nestrukturi, u nepoznatom, u strahu, a sve to je i porod. Imala sam ogroman otpor prema plesu jer se nisam znala opustiti i slijediti intuitivne pokrete svoga tijela. Danas mi je to ispušni ventil i svaki put jedva čekam plesati i prepustiti se ritmu. Uz ples, radile smo i ostale kreativne tehnike koje su samo potpomogle mom opuštanju i spremnosti na čin poroda.

Tog dana kad sam rodila, bila sam toliko ponosna na sebe. Jer sam imala vezan ogroman strah uz porod i samu bol. Kad je porod bio gotov, porod koji je bio sve što sam htjela, željela i zamišljala, osim boli naravno, bila sam neizmjerno zahvalna Heleni i njenim Prenatal radionicama, pripremi i suočavanju sa samom sobom. Bez nje ništa ne bi bilo isto. Ovo imati u Puli je Božji blagoslov. Doslovno. Osjećam zajedništvo sa Helenom i njezinom prekrasnom obitelji, koja mi je zapravo uzor u tome što sve žena treba biti - žena, majka, ratnica. Nježna, hrabra, odvažna, iskrena, ali i drska i nepokolebljiva.

Svima preporučujem jedinstvene radionice koje Helena provodi.

Ali džaba kad nećete doći jer je strah veći od vas samih.
 

Barbara Bezak, odgajateljica i pole dance instruktorica

"Idem na yogu za trudnice." Sjećam se da sam to rekla svojoj boljoj polovici kad sam odlučila prvi puta otići. Došla sam u malu slatku sobicu kod drage Helene, unutra su bile još dvije djevojke,također trudnice. I sad, prvo što očekuješ je da počnete vježbati i razgibavati se, naravno. Pogotovo kad si godinama u sportu. E, ali na moje iznenađenje, ugodno naravno, ova priča nema apsolutno nikakve veze s klasičnum vježbanjem. U početku sam možda i bila malo šokirana i zbunjena, ali sam vrlo brzo shvatila da je ono što tijelu i umu jedne žene u drugom stanju treba je puuuuno više od obične tjelovježbe. A to sam naravno shvatila uz pomoć Helene. Ne znam uopće mogu li točno napisati što se događalo, to jednostavno žena mora doživjeti i osjetiti. Uz to što sam upoznala divne žene, osjetila čari vizualizacije i meditacije, puno sam i naučila o sebi samoj, o svome tijelu, o svome umu. Hvala ti Helena na tom divnom putovanju kroz koje si nas vodila... i kad bismo se opuštali kroz pjesmu, kroz ples, kroz zvuk ili vježbu, na svemu ti hvala. Hvala što si s nama podijelila svoja iskustva, hvala na svoj podršci tijekom trudnoće, pa onda i nakon. Dugo mi je trebalo da napišem osvrt, ali iz jednostavnog razloga što ni sad ne znam kako bih to napisala, ali jedno je sigurno- svakoj ženi/majci/budućoj majci želim da dođe u ovu divnu zajednicu kod Helene i osjeti isto što sam i ja. ♡♡♡



Nina Hrelja, akademska kiparica


"Već duže vrijeme pokušavam, ali nikako da nađem riječi da opišem Heleninu radionicu-tečaj za trudnice. Koje god riječi da upotrijebim, neće biti dovoljne, jer emocije, osjećaji, događaji  koje sam doživjela i proživjela ne mogu se izraziti. A za to je zaslužna Helena koja ima veliko srce u koje stane čitav svijet.

Zbog njene pozitivnosti, pristupačnosti, opuštenosti i opširnog znanja svaka bi ju trudnica, mama, žena trebala upoznati i prisustvovati nekim od njenih tečajeva ili radionica. Zbog nje se osjećaš bolje, ljepše, snažnije, samopouzdanije i prihvaćeno... Sa svakom se osobom poveže i prilagodi njenim potrebama, prolazi s tobom kroz tvoje probleme i pomaže da se suočiš sa svojim strahovima.

Nakon što sam ju upoznala nisam više imala razloga za paniku, i kada bih razmišljala o porodu nije me bilo strah. Tijekom cijele pripreme za porod, pri porodu, čak i nakon, bila je uz mene, osjećala sam njenu prisutnost koja mi je davala snage i zbog koje sam znala da će sve biti u redu.

Zajedno s drugim, tada budućim mamama zajedno smo vježbale yogu, prolazile kroz vođene meditacije, vizualizacije i opuštale se... Pričale bi o porodu, o bebama, o partnerima i njihovim ulogama, o dojenju, o svemu što nas je čekalo. S obzirom na to da je i ona majka, od  nje smo dobili i još nešto neprocijenjivo, priče iz njenog vlastitog iskustva,  situacije u kojima se nalazila, njene emocije, kako se nosila s njima i kako ih je prebrodila i vrlo vrijedne savjete koje ću pamtiti do kraja života. Dok ovo pišem sve više i više mi navraćaju sjećanja, neka koja sam zaboravila, i postajem svjesna koliko sam od nje naučila.

Uvijek kreativna, divna učiteljica i prekrasna žena koja je uvijek tu za nas, kad god ju zatrebamo, uvijek spremna pomoći. Hvala ti."


Intervju za Super Mame by Katarina Matanović, profesorica hrvatskog jezika
Instant Mama https://www.facebook.com/instantmama30/

Pula je maleni grad, ali je grad koji se može pohvaliti velikim ljudima koji ga čine ljepšim i boljim mjestom. Jedna od njih je i Helena Gaia Petrović, doula, trenerica taijiquana i qigonga, učiteljica yoge i plesa s preko 25 godina iskustva u holističkom radu, majka tri sina i zagovornica prirodnog poroda. Imala sam čast razgovarati s njom o njezinom radu koji ona ne doživljava kao posao, već kao poziv i način življenja.

Heleni materijalni svijet nikad nije bio jedini stvaran, njezin život od rođenja i naslijeđe prije rođenja su ezoterijska znanja i nematerijalna baština. Život ju je oduvijek vodio kroz susrete i vještine koji naizgled nemaju puno veze sa svakodnevicom, kroz metode i pravce koji su daleko od mainstreama i daleko od ove, većini uobičajene stvarnosti. Stabilno joj je uporište, i kako ona kaže najvažnije biće u životu, bila gotovo u potpunosti gluha i beskrajno tiha nona. Helena je na početku rata, tijekom raspada svega što joj je bilo blisko i znano, pokušala iznova definirati sebe i svoj put kroz ime Gaia.

Kako ste odlučili biti doula? Što vas je potaklo na to?

Odlučila sam otići na tečaj za doule kad je jedna trudnica s kojom sam radila napomenula da bi joj trebala doula. Bio je to naizgled prirodan korak nakon mog dugogodišnjeg rada s trudnicama i sa ženama u svim životnim fazama, ali ja zapravo nikada to nisam svjesno htjela. Dugo sam se opirala. Već sam izgovor „dula“, asocira me na engleski izraz“dull“, tako da, ako se baš moram tako definirati, kažem za sebe da sam doula, s punim o, kao oum. To me umiruje.

U Sloveniji sam imala i imam blisku plesnu prijateljicu posvećenu radu sa ženama nakon poroda i brizi za žene, kao i puno plesnih sestara ufuranih u taj film i sticajem okolnosti, družeći se s njima, pratila sam što i kako rade, ali taj sam njihov angažman doživljavala kao neki njihov privremen, a meni dosadan hobi.

Preokret se desio 3. siječnja 2009. godine, 3 mjeseca prije začeća mog trećeg sina Gea, kada sam odsanjala zadnji od 3 sna u kojima mi je bilo rečeno sve, cijeli tijek trudnoće, uputstva što mi je činiti i da ću roditi kod kuće sama 3. siječnja 2010.godine. Suprug i ja u kući sami. U Puli i Istri tada je to bilo nepojmljivo, a ni danas gotovo nitko ne rađa sam. Dotada sam već bila prošla i prirodni porod i orgazmički porod, i dojenja i nošenja i povezujuće roditeljstvo, sama….bez knjiga, bez plana poroda, bez suvišnih informacija. Bio je to sastavni dio mog života, nisam imala potrebe o tome pričati. Sama za sebe osjećala sam se dovoljno snažno. Porod je na fizičkom planu bio lagan, a na energetskom sam dobila informacije vrijednije od tisuću knjiga. Shvatila sam da se taj čin nije ticao samo mene i da ne mogu više sva ta iskustva držati za sebe. Nisu mi bili dani da o njima šutim. Nakon te spoznaje, otvorila sam vrata svog doma svima kojima je bilo potrebno i veoma brzo žene su počele dolaziti na pripreme za porod, na Shakti yogu i ženske krugove, ali doula nikako nisam htjela postati. Unatoč svim mojim otporima da sebe tako definiram, moje me trudnice doživljavaju kao doulu i polako sam tu ulogu počela prihvaćati.

Bavite se i Yogom, Tai Chi-om i terapeutskim plesom. Kako to sve primjenjujete u prenatalnim radionicama?
Za mene su yoga i taijiquan vještine koje bi žene trebale vježbati puno prije ili barem kao pripremu za trudnoću. Treba vremena da yoga i taiji postanu dio našeg sustava, to nije posao od nekoliko mjeseci. U trenutku kad žena zatrudni, što je učinjeno je učinjeno, no recimo da te metode mogu olakšati trudnoću i porod.

U mom radu yoga principi prožimaju sve i čak u tako kratkom roku neki aspekti yoge su primjenjivi: određene asane, vježbe disanja, različiti aspekti meditacije, vizualizacija, mantre, yoga nidra, dubinsko opuštanje….To što radim je Shakti yoga jer radim i sa ženama i s energijama, a u yogi sam od 1989.godine i učiteljica sam tantričke yoge iz Saraswati linije. Ono zapravo najbitnije kod yoge je da je kroz sustav čakri povezana sa žlijezdama s unutarnjim izlučivanjem i izvrsna je za hormonalni balans koji je zapravo ključni faktor za uspjeh prirodnog poroda.

Za hormonalnu ravnotežu koristan je i taijiquan, koji je moja bazična profesija. Kad je taiji u pitanju, ne učimo cijele forme, nego najvažnije principe taijiquana i ta kombinacija  tekućih pokreta i dubokog disanja priprema ženu za prepuštanje bujici energije na porodu. Taijiquan je cjelovito tjelesno/umno vježbanje koje gradi snagu, povećava fleksibilnost i vrlo važno, poboljšava ravnotežu: fizičku (važno za brzo mijenjajuće tijelo), psihičku (smanjuje tjeskobu i ublažava pre i postnatalna depresiju) i kao osnova svega, hormonalnu ravnotežu, koja je od najveće važnosti za prirodan i čak orgazmički porod. S obzirom da je to i borilačka vještina, dobro usvojeni principi Taijiquana dobra su zaštita za rodilju i korisni kod poroda u nepovoljnim uvjetima i nezdravom okruženju.

A što se plesa tiče, akreditirani sam TranceDance facilitator u TranceDance International i to radim od 2011.godine. U radu s trudnicama puno koristim taj ples s povezom na očima, koji sam prilagodila njima. S obzirom da su vid i svjetlost često ometajući faktor na porodu, s tom metodom naučimo isključiti sve smetnje, osvijestimo sva čula, sva unutarnja stanja i ojačamo i instinkt i intuiciju. To koristi i tijekom rizičnih trudnoća, jer plesati se može i sjedeći. Svatko se kreće u skladu sa svojim stanjem.

U svom radu s trudnicama Helena koristi i glas, pjevanje, instrumente te druge metode, a za sve to opisati Heleni bi trebala barem jedna knjiga.
Glavni joj je cilj u radu s trudnicama pripremiti ih za duboku transformaciju kroz porod, kanalizirati tu strahovito snažnu energiju u pravcu osnaženja i oslobođenja od straha i stega.

Na koji način trudnice oslobađate strahova od poroda?

Koliko god da se danas priča o porodu kao prirodnom procesu, veliča se njegova bezopasnost kao nešto što gotovo svaka žena može, ja se ne bih složila s tim. Ni nekad nisu sve žene rađale lako, a pogotovo danas ne može svaka žena niti spontano dojiti niti spontano rađati. Taj lanac je pukao prije nekoliko generacija, način života se jako udaljio od prirodnog i osim traumi zbog tog prekida, u genetskom sjećanju nosimo i traume barem 7 generacija predaka, smrti na porodu, nerođenu ili nepriznatu djecu, puno boli. Na svakom je rođenju tiho prisutna smrt, a naša civilizacija smrt prešućuje, kultura mladosti smrt ne priznaje. A što više smrt odgurujemo od sebe, strah je veći. Čak i za savršeno spremnu trudnicu, porod je poput male smrti. U jednom dužem ili kraćem veoma intenzivnom činu, zauvijek će nestati ona kakva je bila. Rodit će se i dijete i majka. Ništa više neće biti isto. Strah je zapravo prirodan, ali ne mora se nužno manifestirati kao strah.

U radu koristim sve već navedeno jer sve te vještine unutar sebe sadrže i načine za oslobađanje od straha. Od psihospiritualnih metoda koristim sve iz svoje riznice što je u trenutku potrebno, za što znam da daje rezultate. Svjesna sam na osnovu sve brojnijih rezultata da ono što radim djeluje. Suština je prisutna, a tehnike su samo oruđe. Ono može biti i zlatno, optočeno draguljima, ali u neobučenim rukama oruđe postaje oružje i zato je za uspješni kontakt koji je nužan u mom radu bitno poštovanje. Ono je preduvjet za ljubav kao suprotnost strahu i sve što iz ljubavi proizlazi: razumijevanje, prihvaćanje, opuštanje, prepuštanje,… Moje nekadašnje trudnice, a danas mame i prijateljice, znaju o čemu pričam. Zapravo, najveći dio mog rada ne može se prenijeti riječima.

Danas prvorotkinje dolaze izvrsno informirane, sve znaju, a nikad rodile nisu. Nafilane kontradiktornim informacijama često puno pričaju ili samo sumnjičavo šute uspoređujući ono što ja pričam sa svime što su sakupile. U tim uzavrelim ekspress loncima, zgusnutom  moru koječega, bude potisnut ogroman strah. Često hodaju od jedne do druge radionice i to ih još više zbunjuje. Nekima na čelu piše sve što ih čeka, bude mi mučno gledati u to znajući da će, ukoliko ne ispustimo paru na vrijeme, sve to prsnuti na porodu, ili poslije. Ali svjesna sam i svojih granica. Ponekad uspijem doprijeti do njih, ponekad ne.

Helena svakoj trudnici pristupa individualno jer ono što jednoj koristi drugoj može izazvati sasvim suprotan efekt. Tijekom pripreme na licu mjesta odlučuje koju će metodu primijeniti te sa svakom trudnicom razvija jedinstven odnos.
Helena ne pomaže samo trudnicama, već svim ženama raznih dobi.

Ovaj izniman razgovor Helena je završila divnim riječima kojima bi se svi MI trebali voditi: 
Ljubav je važnija od svih dobitaka i gubitaka. Svaki trenutak ljubavi trenutak je stvaranja koji proizlazi iz odnosa, prije svega sa sobom, a potom sa svijetom s kojim stupamo u kontakt. Taj trenutak ostaje utisnut zauvijek, sve drugo će proći. Ljubav je ona kreativna iskra na raskršću svjetova koje je jedina u stanju stvarati ih, povezati ih i udahnuti im smisao. Samo Ljubav.