Helena Gaia Petrović
Helena Gaia Petrović - Instruktorica Taijiquana i Qigonga, učiteljica Yoge te facilitatorica neošamanskih rituala s više od dva desetljeća profesionalnog iskustva. Kroz Gaia Qigong akademiju educiram dobronamjerne ljude otvorenog uma kako da implementiraju te iscjeljujuće energetske tehnike u svoj svakodnevni život s ciljem zdravlja, sklada, radosti, obilja, uspjeha i duhovnog rasta.
Godine 1999. pokrenula sam Taijiquan u
Istri i osnovala Tai Chi klub Pula. Predsjednica sam Gaia Qigong akademije i suosnivačica Hrvatskog Tiancai Taijiquan instituta za obuku Taijiquan i Qigong instruktora. Majka je tri sina, zagovornica prirodnog poroda i doula.
Više na: Helena Petrović
Kontakt: 00385 (0)95 890 1371, gaiaistra@gmail.com
Kontakt: 00385 (0)95 890 1371, gaiaistra@gmail.com
EKSTAZA JE PRIRODNO LJUDSKO STANJE
-Da, i njega
polako, ali sigurno ostvarujemo. Unutar kolektiva već radimo sa svim dobnim skupinama,
u rasponu od kreativnih radionica za djecu do psihofizičke podrške za ljude
treće dobi. U sklopu Shakti Yoge za žene, na raspolaganju smo, uz
prenatal i postnatal yogu, i educirane doule kao podrška majkama prije, u
tijeku i nakon poroda. Projekt Gaia Terra Viva npr. uskoro kreće sa promocijom
zdravih proizvoda po cijenama puno povoljnijim od uobičajenih i time se
pridružujemo projektu naših kolega, aktivista iz drugih krajeva Hrvatske, čiji
je cilj presjeći stvaranje začaranog kruga unutar kojeg bogati jedu sve
zdravije, a siromašni sve lošije. Također, cilj je i osnažiti aktivističko
poduzetništvo i međusobnu suradnju i razmjenu proizvoda i usluga. Pored
neučinkovitog društvenog sistema koji je postao svrha sam sebi i već odavno
izgubio kontakt s istinskim potrebama ljudi i vezu sa životodajnim procesima na
planeti, samoorganiziranje i međusobna podrška, kao i vještine suradnje i
dijeljenja, postaju nužnost ukoliko želimo opstati ne kao nacija, nego kao
vrsta.
- Oduvijek sam bila nezadovoljna
civilizacijom u kojoj sam se inkarnirala, nikako nisam pristajala na svijet s
greškom. Iz Pule sam otišla još kao srednjoškolka, prvo u Poreč, potom u SAD i
nakon toga godinama putovala ili živjela u različitim zemljama. Završila sam
srednju školu u Sacramentu, California, kao najperspektivnija likovna umjetnica
u generaciji, no umjesto umjetnosti upisala sam studij novinarstva u Ljubljani.
Okolnosti su me dovodile u situacije i među ljude sa znanjima drugačijim od
formalnih koja sam spontano upijala, ali istinski počela razumijevati tek puno
godina kasnije. Nakon jedne duboke fizičko-emotivne krize početkom rata,
uvidjela sam da je za mene jedini način da ostanem na Zemlji, stvaranje svijeta
u kakvom bih voljela živjeti i tako je krenulo, korak po korak. Hoću li cilj
postići više mi nije ni bitno, sam proces su-stvaranja je ono što me ispunjava
i u čemu uživam. Godine 1995. osnovali smo obiteljsku putničku aganciju Gaia,
preko koje je jako puno ljudi hodočastilo u Indiju, a paralelno sam u našoj
kući u Medulinu organizirala gnostička okupljanja i brojna predavanja i
seminare. Na tim smo okupljanjima spontano razmjenjivali znanja i iskustva koja
se u uobičajenom svijetu skupo naplaćuju. Uglavnom sam bila jako zbunjena, ali
vrata su se otvarala jedna za drugima i moj jedini izbor bio je ili unedogled
se grčiti na pragu ili proći u nepoznato. Do osnivanja Tai Chi kluba Pula, a i
nakon toga, neko sam se vrijeme bavila ezoterijskom umjetnošću i to je nešto
čemu se opet polako vraćam.
Što te privuklo taijiquanu i yogi?
-Hatha yogu sam počela vježbati
1989. u Ljubljani i tradicionalna je yoga bila i ostala moje utočište. Danas
vodim yoga krugove za žene u svim životnim fazama, a iza mene je dugačak put
koji su usporavali mladenačka žestina i nemirni duh. S druge strane, taijiquan
i kineske borilačke vještine koje sam počela vježbati 1992. godine u Padovi
postale su moj usud odmah. Čim sam ugledala taijiquan formu u izvedbi mog prvog
učitelja, neočekivano sam vidjela cijeli budući put, i klub koji sam osnovala
sedam godina kasnije i Davida Petrovića koji danas vodi Centar Yuan Tong – Tai
Chi Pula, trenutno jedan od najjačih centara za taijiquan u Hrvatskoj. David je višestruki prvak Hrvatske u taijiquanu, u formama golih ruku i s oružjem, a trenutno
smo fokusirani na rad s djecom i sa sigurnošću mogu reći da u klubu već vježba
nekoliko budućih šampiona. Međutim, hoće li se djeca okrenuti takmičarskim
aspektima vještine, manje je bitno. Ono vrijedno je to da kineske borilačke
vještine mogu ne samo do maksimuma razviti njihove psihofizičke sposobnosti,
nego i oplemeniti dječji duh, odnosno bar ga donekle zaštititi od sveopće
degradacije u društvu. Kineski Wushu koji u sebi sadrži brojne borilačke
vještine je sport budućnosti, a Kina radi na tome da taijiquan godine 2024. postane
olimpijski sport.
Nesporna je zasluga vašeg Centra u populariziranju ovih kineskih vještina u Puli i šire, jer kad ste počinjali o njima se znalo vrlo malo ili ništa...
Već punih 17 godina vodimo u Rojcu
početne i napredne tečajeve taijiquana za odrasle, forme golih ruku i forme s
oružjem, Taiji Qigong rekreaciju, a puno radimo i s ljudima treće dobi. David i
ja smo jedini hrvatski certificirani instruktori unutar tri državne Wushu
federacije i kineske i talijanske i hrvatske, u predsjedništvu smo Hrvatskog
odbora za Taijiquan pri hrvatskom Wushu savezu i bili smo u radnoj grupi za izradu
jedinstvenog curriculuma za sve instruktore taijiquana u Hrvatskoj. Surađujemo
sa Savezom sportova grada Pule u sklopu Proljeća u Šijanskoj šumi, kao i s pulskim
Gerontološkim centrom. Tijekom godina surađivali smo s puno različitih udruga, ustanova
i poduzeća. Znanje o osnovama taijiquana veoma je primjenjivo i korisno u
različitim profesijama. Često npr. asistiram na plesnim okupljanjima gdje
uvodim univerzalne principe taijiquana u pripremne plesne vježbe. Uskoro
pokrećem OMMMotion Lab (Organic MedicinE-Motion Method) koji u sebi sadrži
sintezu ključnih elemenata taijiquana, yoge, terapeutskog plesa i cjelokupnog
mog životnog iskustva.
Da li je u početku bilo poteškoća, nepovjerenja, kako ste se probijali kroz početne otpore?
-Početak je bio težak, no danas na te prepreke gledam kao na neophodni proces osnaživanja. Treninge smo počeli voditi u Rojcu i godinama smo vježbali u prostoru bez grijanja, sadržaji iz nefunkcionalnih sanitarija izlijevali su se po hodnicima u kojima su žarulje, zbog krađa, uglavnom trajale svega par sati. Ljudi željni opuštanja bi nakon treninga u ledenoj dvorani izlazili u mračni, prljavi hodnik. No te fizičke prepreke su bile sitnica u odnosu na one mentalne. Nekima su svećenici zabranjivali bavljenje tim „đavoljim poslom“, a nekima je okolina savjetovala da se klone te „sumnjive sekte“. Unatoč svemu tome, ljudi su dolazili i vježbali, a neki redovito vježbaju i danas. Između ostalog, i zahvaljujući njihovom povjerenju i upornosti centar je opstao i tim sam članovima beskrajno zahvalna. Danas kada Kina radi na tome da tradicionalni taijiquan i znanje članova obitelji Chen uđe pod zaštitu UNESCO-a kao svjetska nematerijalna baština, kada je elementarno znanje u taijiquanu stvar opće kulture, danas znam da je sve to imalo smisla.
Slično se ponavlja i sa
šamansko-terapeutskim plesovima i drugim aktivnostima koje sam tek nedavno u Puli
počela intenzivnije promovirati, no danas me takvi otpori ostavljaju ravnodušnom.
Oni nisu moj problem i manje nego ikad sam spremna na kompromise. Otpor će
postojati dok ne probijemo led, ...ako ga probijemo....a ako ne, ja ću i dalje
uživati u onom što radim dok god me taj poziv bude ispunjavao. Moja odgovornost
je da se jasno i glasno definiram, da ne povlađujem ničijim očekivanjima i već
samim time, selekcija je učinjena. Radije ću raditi s pet ljudi koji cijene
transformativne procese kroz koje prolazimo zajedno, nego sa 50 ljudi koji dolaze
zbog pomodarstva. S druge pak strane, za Uskrs sam u Sloveniji u sklopu jednog velikog
plesnog okupljanja održala za 70-tak ljudi iz cijele Europe prezentaciju
skrivenih principa pokreta i vodila učesnike kroz razvoj pokreta, zvuka i daha
od šamanskih tradicija, preko taijiquana i yoge do terapeutskog plesa pa kroz
ples opet natrag u stanje prirodne ekstaze i čiste radosti... i bili su
oduševljeni, a priznanje je bilo tim veće što su gotovo svi polaznici bili i sami
praktičari ili učitelji raznih bodywork metoda. Ti mali znakovi da sam na
dobrom putu su mi bitni i na njima sam zahvalna.
Nešto što vodiš u novije vrijeme su Trance dance radionice plesa, kao i radionice obiteljskih konstelacija…
-Do šamanskih sam plesova, među kojima je i Trance Dance, došla naizgled jednostavno – plešući godinama kroz razne plesne prakse. Šamanizam je ne samo jedan od stupova Taoizma, samim time i taijiquana, nego se nalazi u srži svih tradicija s kojima sam se susretala, pa tako i ove naše, balkansko-mediteranske. Kad se oljušte kulturološke naslage i različitosti i izvuče bit šamanskih metoda, one postaju veoma moćna sredstva za poboljšanje kvalitete svih područja življenja, od individualne psihospiritualne transformacije do npr. team buildinga. Slijedila sam tako pokret Duha i neošamanizam me doveo do obiteljskih konstelacija. Upravo završavam treću godinu edukacije, a asistirala sam i jednom svom mentoru u Sloveniji i kroz sve to uvidjela, po tko zna koji put, da je zapadni svijet samo ponovno otkrio i drugačije nazvao tradicionalne metode uravnoteženja sistema koje su nekad bile prakticirane u svakom selu. Ta znanja se nisu ugasila u potpunosti, na osebujan način čuvana su od strane posljednjih krsnika u Istri i zmajevitih ljudi sa Balkanu. Zato ono što radim nisu moderne obiteljske konstelacije, nego za sada to zovem Iscjeljenje obiteljskog stabla i Dinamička harmonizacija i uključujem u svoj rad sve ono što je nekad unutar zdrave zajednice i postojalo: sliku, pokret, ritam, glas, zvuk itd.
-Ekstaza je prirodno ljudsko stanje,
ponekad možemo vidjeti kako je spontano prisutna u djeci kad se zaigraju u
ovdje i sada, a i tradicionalne zajednice uvijek su bile barem donekle svjesne
važnosti ekstaze. Duboko povezane s prirodom, održavale su ravnotežu kroz
priče, glazbu, pjesmu, ples i brigu o svim članovima. Oduzme li se jednom
zdravom ljudskom biću ili zajednici mogućnost prirodne ekstaze, ta silna potreba
manifestirati će se kroz mračnu ekstazu... a to je odlika današnje
civilizacije, destruktivna ekstaza koja se odvojila od stvarnog života i srlja
u propast. S obzirom da je jedan od načina ulaska u stanje transa kontinuirano,
ritmičko ponavljanje istih radnji, na prvi pogled nema razlike između dosadnih
opetovanih radnji koje ljudi svakodnevno obavljaju (posao, supremarket, TV,
FB...) i ponavljajućih radnji dok npr. prakticiraju taijiquan, yogu ili
šamanske plesove... Ona prava razlika je kvalitativna i suštinska. Dok
svakodnevni mračni trans postepeno i trajno isisava svu energiju iz ljudskog
bića, lišavajući ga čak i same ljudskosti, metode pozitivnog transa pune tijelo
energijom, bude skrivene potencijale, jačaju srčanost i oplemenjuju duh.
Redovno prakticiranje tih i sličnih vještina stvara kumulativni učinak i time
omogućava prijelaz iz stanja mračne u stanje prirodne ekstaze, odnosno u jednu
sasvim drugačiju kvalitetu života, u život kakav bi prirodno trebao biti. Veoma
često, spontani i nagli prijelazi iz mračne u prirodnu ekstazu, tzv. momenti
buđenja, rezultiraju kaosom, anksioznošću i depresijama jer osvještavanje
ponora između pakla i raja može biti nepodnošljivo bolno za netrenirani i
nespremni um. Olakšati ljudima taj prijelaz preko mosta percepcije, u vremenima
kada se urušava sve za što su mislili da je bitno, pomoći im da otkriju i
razviju svoje istinske talente i potencijale te time poboljšaju kvalitetu svog
života i doprinesu zajednici, moj je životni poziv. Iz te perspektive, sasvim mi
je svejedno koju metodu trenutno primjenjujem. Način rada prilagođavam ljudima,
bićima, zajednicama i prostorima s kojima se susrećem. Sve to radim zato što
duboko vjerujem da je raj na zemlji moguć ovdje i sada, a samo djelić sekunde
je ponekad dovoljan za veliki preokret. I obratno, na žalost. Izbor i
odgovornost su pitanje individualne odluke svakog imalo svjesnog bića.
-Osim redovitih treninga i radionica
na tjednoj bazi, svake prve subote u mjesecu imamo Ritualni
TranceDance Lab na određenu temu, svake druge subote je Gong Nidra, a svake treće nedjelje Taiji Qigong Lab za sve koji ne stižu vježbati preko tjedna ili žele naučiti više. Također, do ljeta ćemo održati po dva puta Iscjeljenje obiteljskog stabla i OMotion Lab u Puli i Novigradu. Jedan rezidencijalni sedmodnevni OMotion Lab održati ćemo početkom srpnja, nakon čega kreću ljetna pauza u Puli i naša gostovanja u drugim mjestima. Od gostujućih učitelja toplo preporučam radionicu
Artikulacija prisutnosti koju će za vikend 14. i 15. svibnja voditi naš poznati glumac i dramski pedagog Leon Lučev te dvije solsticijske radionice u Balama: Dream Dance i Medicine Dance, koje vodi učitelj Plesa 5 Ritmova i inicirani šaman John Kelly. Detaljnije o svemu možete pročitati na mom blogu helenagaia.blogspot.com, a kontaktirati me na mob. 095 890 1371 ili e-mail: gaiaistra@gmail.com
Razgovor koji je za časopis Veznik sa Helenom Petrović iz Gaia Kolektiva vodila Daniela Knapić (proljeće 2016).
Premda u
gradu poznat uglavnom po tečajevima Tai Chia i Chi Kunga, aktivnosti Gaia Kolektiva koji još od 1999. djeluje na 3. Katu DCa Rojc, u Puli, znatno su brojnije i
raznorodnije. O njima i o samoj zajednici više smo doznali od njene pokretačice, Helene
Petrović…
- Želim odmah naglasiti da je Gaia Kolektiv neformalna zajednica koja prelazi granice ne samo Pule i Istre, nego i Hrvatske. Ciljevi su nam poboljšanje kvalitete života, razvoj svijesti i potencijala s naglaskom na plemenitim putevima kao što su yoga, taijiquan, duhovno-terapeutske plesne metode i ezoterijska umjetnost; zatim psihospiritualne metode samorazvoja; permakultura i geomantija kao kreativno sustvaranje čovjeka i univerzuma itd... Naši načini djelovanja su raznovrsni i po tom smo pitanju fleksibilni. Ne vezujemo se isključivo za jednu aktivnost, vjerujemo da ako ne djeluje jedno, djelovat će drugo, rješenje uvijek postoji. Trenutno su nam jako bitne tehnike koje osnažuju kako pojedince, tako i grupe, a u ljudima bude svjesnost o njihovoj snazi i potencijalima. Aktivno djelujemo od 1994., a Centar Gaia Holistic od 2004.godine. Organizirani smo horizontalno unutar krugova koji međusobno surađuju i prožimaju se. S obzirom da sam pokretački duh cijele priče, ja najviše istupam u javnosti, što ne znači da je doprinos svih ostalih članova manje vrijedan.
- Želim odmah naglasiti da je Gaia Kolektiv neformalna zajednica koja prelazi granice ne samo Pule i Istre, nego i Hrvatske. Ciljevi su nam poboljšanje kvalitete života, razvoj svijesti i potencijala s naglaskom na plemenitim putevima kao što su yoga, taijiquan, duhovno-terapeutske plesne metode i ezoterijska umjetnost; zatim psihospiritualne metode samorazvoja; permakultura i geomantija kao kreativno sustvaranje čovjeka i univerzuma itd... Naši načini djelovanja su raznovrsni i po tom smo pitanju fleksibilni. Ne vezujemo se isključivo za jednu aktivnost, vjerujemo da ako ne djeluje jedno, djelovat će drugo, rješenje uvijek postoji. Trenutno su nam jako bitne tehnike koje osnažuju kako pojedince, tako i grupe, a u ljudima bude svjesnost o njihovoj snazi i potencijalima. Aktivno djelujemo od 1994., a Centar Gaia Holistic od 2004.godine. Organizirani smo horizontalno unutar krugova koji međusobno surađuju i prožimaju se. S obzirom da sam pokretački duh cijele priče, ja najviše istupam u javnosti, što ne znači da je doprinos svih ostalih članova manje vrijedan.
Jedan od važnijih ciljeva vam je i razvijanje mreže
podrške u svim područjima i fazama ljudskog života, prvenstveno na nivou
lokalne zajednice, ali i šire …
Kako si ti došla do toga što danas
radiš, čime si se sve bavila dok se nisi odlučila za taijiquan odnosno tai chi,
(Udruga Gaia je osnivač centra Yuan Tong – Tai Chi kluba Pula) a potom i za sve
ostalo čime se danas baviš?
- Oduvijek sam bila nezadovoljna
civilizacijom u kojoj sam se inkarnirala, nikako nisam pristajala na svijet s
greškom. Iz Pule sam otišla još kao srednjoškolka, prvo u Poreč, potom u SAD i
nakon toga godinama putovala ili živjela u različitim zemljama. Završila sam
srednju školu u Sacramentu, California, kao najperspektivnija likovna umjetnica
u generaciji, no umjesto umjetnosti upisala sam studij novinarstva u Ljubljani.
Okolnosti su me dovodile u situacije i među ljude sa znanjima drugačijim od
formalnih koja sam spontano upijala, ali istinski počela razumijevati tek puno
godina kasnije. Nakon jedne duboke fizičko-emotivne krize početkom rata,
uvidjela sam da je za mene jedini način da ostanem na Zemlji, stvaranje svijeta
u kakvom bih voljela živjeti i tako je krenulo, korak po korak. Hoću li cilj
postići više mi nije ni bitno, sam proces su-stvaranja je ono što me ispunjava
i u čemu uživam. Godine 1995. osnovali smo obiteljsku putničku aganciju Gaia,
preko koje je jako puno ljudi hodočastilo u Indiju, a paralelno sam u našoj
kući u Medulinu organizirala gnostička okupljanja i brojna predavanja i
seminare. Na tim smo okupljanjima spontano razmjenjivali znanja i iskustva koja
se u uobičajenom svijetu skupo naplaćuju. Uglavnom sam bila jako zbunjena, ali
vrata su se otvarala jedna za drugima i moj jedini izbor bio je ili unedogled
se grčiti na pragu ili proći u nepoznato. Do osnivanja Tai Chi kluba Pula, a i
nakon toga, neko sam se vrijeme bavila ezoterijskom umjetnošću i to je nešto
čemu se opet polako vraćam.Što te privuklo taijiquanu i yogi?
-Hatha yogu sam počela vježbati
1989. u Ljubljani i tradicionalna je yoga bila i ostala moje utočište. Danas
vodim yoga krugove za žene u svim životnim fazama, a iza mene je dugačak put
koji su usporavali mladenačka žestina i nemirni duh. S druge strane, taijiquan
i kineske borilačke vještine koje sam počela vježbati 1992. godine u Padovi
postale su moj usud odmah. Čim sam ugledala taijiquan formu u izvedbi mog prvog
učitelja, neočekivano sam vidjela cijeli budući put, i klub koji sam osnovala
sedam godina kasnije i Davida Petrovića koji danas vodi Centar Yuan Tong – Tai
Chi Pula, trenutno jedan od najjačih centara za taijiquan u Hrvatskoj. David je višestruki prvak Hrvatske u taijiquanu, u formama golih ruku i s oružjem, a trenutno
smo fokusirani na rad s djecom i sa sigurnošću mogu reći da u klubu već vježba
nekoliko budućih šampiona. Međutim, hoće li se djeca okrenuti takmičarskim
aspektima vještine, manje je bitno. Ono vrijedno je to da kineske borilačke
vještine mogu ne samo do maksimuma razviti njihove psihofizičke sposobnosti,
nego i oplemeniti dječji duh, odnosno bar ga donekle zaštititi od sveopće
degradacije u društvu. Kineski Wushu koji u sebi sadrži brojne borilačke
vještine je sport budućnosti, a Kina radi na tome da taijiquan godine 2024. postane
olimpijski sport. Nesporna je zasluga vašeg Centra u populariziranju ovih kineskih vještina u Puli i šire, jer kad ste počinjali o njima se znalo vrlo malo ili ništa...
Već punih 17 godina vodimo u Rojcu
početne i napredne tečajeve taijiquana za odrasle, forme golih ruku i forme s
oružjem, Taiji Qigong rekreaciju, a puno radimo i s ljudima treće dobi. David i
ja smo jedini hrvatski certificirani instruktori unutar tri državne Wushu
federacije i kineske i talijanske i hrvatske, u predsjedništvu smo Hrvatskog
odbora za Taijiquan pri hrvatskom Wushu savezu i bili smo u radnoj grupi za izradu
jedinstvenog curriculuma za sve instruktore taijiquana u Hrvatskoj. Surađujemo
sa Savezom sportova grada Pule u sklopu Proljeća u Šijanskoj šumi, kao i s pulskim
Gerontološkim centrom. Tijekom godina surađivali smo s puno različitih udruga, ustanova
i poduzeća. Znanje o osnovama taijiquana veoma je primjenjivo i korisno u
različitim profesijama. Često npr. asistiram na plesnim okupljanjima gdje
uvodim univerzalne principe taijiquana u pripremne plesne vježbe. Uskoro
pokrećem OMMMotion Lab (Organic MedicinE-Motion Method) koji u sebi sadrži
sintezu ključnih elemenata taijiquana, yoge, terapeutskog plesa i cjelokupnog
mog životnog iskustva.Da li je u početku bilo poteškoća, nepovjerenja, kako ste se probijali kroz početne otpore?
-Početak je bio težak, no danas na te prepreke gledam kao na neophodni proces osnaživanja. Treninge smo počeli voditi u Rojcu i godinama smo vježbali u prostoru bez grijanja, sadržaji iz nefunkcionalnih sanitarija izlijevali su se po hodnicima u kojima su žarulje, zbog krađa, uglavnom trajale svega par sati. Ljudi željni opuštanja bi nakon treninga u ledenoj dvorani izlazili u mračni, prljavi hodnik. No te fizičke prepreke su bile sitnica u odnosu na one mentalne. Nekima su svećenici zabranjivali bavljenje tim „đavoljim poslom“, a nekima je okolina savjetovala da se klone te „sumnjive sekte“. Unatoč svemu tome, ljudi su dolazili i vježbali, a neki redovito vježbaju i danas. Između ostalog, i zahvaljujući njihovom povjerenju i upornosti centar je opstao i tim sam članovima beskrajno zahvalna. Danas kada Kina radi na tome da tradicionalni taijiquan i znanje članova obitelji Chen uđe pod zaštitu UNESCO-a kao svjetska nematerijalna baština, kada je elementarno znanje u taijiquanu stvar opće kulture, danas znam da je sve to imalo smisla.
Slično se ponavlja i sa
šamansko-terapeutskim plesovima i drugim aktivnostima koje sam tek nedavno u Puli
počela intenzivnije promovirati, no danas me takvi otpori ostavljaju ravnodušnom.
Oni nisu moj problem i manje nego ikad sam spremna na kompromise. Otpor će
postojati dok ne probijemo led, ...ako ga probijemo....a ako ne, ja ću i dalje
uživati u onom što radim dok god me taj poziv bude ispunjavao. Moja odgovornost
je da se jasno i glasno definiram, da ne povlađujem ničijim očekivanjima i već
samim time, selekcija je učinjena. Radije ću raditi s pet ljudi koji cijene
transformativne procese kroz koje prolazimo zajedno, nego sa 50 ljudi koji dolaze
zbog pomodarstva. S druge pak strane, za Uskrs sam u Sloveniji u sklopu jednog velikog
plesnog okupljanja održala za 70-tak ljudi iz cijele Europe prezentaciju
skrivenih principa pokreta i vodila učesnike kroz razvoj pokreta, zvuka i daha
od šamanskih tradicija, preko taijiquana i yoge do terapeutskog plesa pa kroz
ples opet natrag u stanje prirodne ekstaze i čiste radosti... i bili su
oduševljeni, a priznanje je bilo tim veće što su gotovo svi polaznici bili i sami
praktičari ili učitelji raznih bodywork metoda. Ti mali znakovi da sam na
dobrom putu su mi bitni i na njima sam zahvalna.Nešto što vodiš u novije vrijeme su Trance dance radionice plesa, kao i radionice obiteljskih konstelacija…
-Do šamanskih sam plesova, među kojima je i Trance Dance, došla naizgled jednostavno – plešući godinama kroz razne plesne prakse. Šamanizam je ne samo jedan od stupova Taoizma, samim time i taijiquana, nego se nalazi u srži svih tradicija s kojima sam se susretala, pa tako i ove naše, balkansko-mediteranske. Kad se oljušte kulturološke naslage i različitosti i izvuče bit šamanskih metoda, one postaju veoma moćna sredstva za poboljšanje kvalitete svih područja življenja, od individualne psihospiritualne transformacije do npr. team buildinga. Slijedila sam tako pokret Duha i neošamanizam me doveo do obiteljskih konstelacija. Upravo završavam treću godinu edukacije, a asistirala sam i jednom svom mentoru u Sloveniji i kroz sve to uvidjela, po tko zna koji put, da je zapadni svijet samo ponovno otkrio i drugačije nazvao tradicionalne metode uravnoteženja sistema koje su nekad bile prakticirane u svakom selu. Ta znanja se nisu ugasila u potpunosti, na osebujan način čuvana su od strane posljednjih krsnika u Istri i zmajevitih ljudi sa Balkanu. Zato ono što radim nisu moderne obiteljske konstelacije, nego za sada to zovem Iscjeljenje obiteljskog stabla i Dinamička harmonizacija i uključujem u svoj rad sve ono što je nekad unutar zdrave zajednice i postojalo: sliku, pokret, ritam, glas, zvuk itd.
Jedna riječ koja povezuje sve tehnike koje nudi Gaia Kolektiv jest
„ekstaza“, u smislu stanja ispunjenosti i uravnoteženosti kojem svako biće
teži…
-Ekstaza je prirodno ljudsko stanje,
ponekad možemo vidjeti kako je spontano prisutna u djeci kad se zaigraju u
ovdje i sada, a i tradicionalne zajednice uvijek su bile barem donekle svjesne
važnosti ekstaze. Duboko povezane s prirodom, održavale su ravnotežu kroz
priče, glazbu, pjesmu, ples i brigu o svim članovima. Oduzme li se jednom
zdravom ljudskom biću ili zajednici mogućnost prirodne ekstaze, ta silna potreba
manifestirati će se kroz mračnu ekstazu... a to je odlika današnje
civilizacije, destruktivna ekstaza koja se odvojila od stvarnog života i srlja
u propast. S obzirom da je jedan od načina ulaska u stanje transa kontinuirano,
ritmičko ponavljanje istih radnji, na prvi pogled nema razlike između dosadnih
opetovanih radnji koje ljudi svakodnevno obavljaju (posao, supremarket, TV,
FB...) i ponavljajućih radnji dok npr. prakticiraju taijiquan, yogu ili
šamanske plesove... Ona prava razlika je kvalitativna i suštinska. Dok
svakodnevni mračni trans postepeno i trajno isisava svu energiju iz ljudskog
bića, lišavajući ga čak i same ljudskosti, metode pozitivnog transa pune tijelo
energijom, bude skrivene potencijale, jačaju srčanost i oplemenjuju duh.
Redovno prakticiranje tih i sličnih vještina stvara kumulativni učinak i time
omogućava prijelaz iz stanja mračne u stanje prirodne ekstaze, odnosno u jednu
sasvim drugačiju kvalitetu života, u život kakav bi prirodno trebao biti. Veoma
često, spontani i nagli prijelazi iz mračne u prirodnu ekstazu, tzv. momenti
buđenja, rezultiraju kaosom, anksioznošću i depresijama jer osvještavanje
ponora između pakla i raja može biti nepodnošljivo bolno za netrenirani i
nespremni um. Olakšati ljudima taj prijelaz preko mosta percepcije, u vremenima
kada se urušava sve za što su mislili da je bitno, pomoći im da otkriju i
razviju svoje istinske talente i potencijale te time poboljšaju kvalitetu svog
života i doprinesu zajednici, moj je životni poziv. Iz te perspektive, sasvim mi
je svejedno koju metodu trenutno primjenjujem. Način rada prilagođavam ljudima,
bićima, zajednicama i prostorima s kojima se susrećem. Sve to radim zato što
duboko vjerujem da je raj na zemlji moguć ovdje i sada, a samo djelić sekunde
je ponekad dovoljan za veliki preokret. I obratno, na žalost. Izbor i
odgovornost su pitanje individualne odluke svakog imalo svjesnog bića.Za kraj, možeš li najaviti neke od aktivnosti Udruge u skorijoj budućnosti…
-Osim redovitih treninga i radionica
na tjednoj bazi, svake prve subote u mjesecu imamo Ritualni TranceDance Lab na određenu temu, svake druge subote je Gong Nidra, a svake treće nedjelje Taiji Qigong Lab za sve koji ne stižu vježbati preko tjedna ili žele naučiti više. Također, do ljeta ćemo održati po dva puta Iscjeljenje obiteljskog stabla i OMotion Lab u Puli i Novigradu. Jedan rezidencijalni sedmodnevni OMotion Lab održati ćemo početkom srpnja, nakon čega kreću ljetna pauza u Puli i naša gostovanja u drugim mjestima. Od gostujućih učitelja toplo preporučam radionicu
Artikulacija prisutnosti koju će za vikend 14. i 15. svibnja voditi naš poznati glumac i dramski pedagog Leon Lučev te dvije solsticijske radionice u Balama: Dream Dance i Medicine Dance, koje vodi učitelj Plesa 5 Ritmova i inicirani šaman John Kelly. Detaljnije o svemu možete pročitati na mom blogu helenagaia.blogspot.com, a kontaktirati me na mob. 095 890 1371 ili e-mail: gaiaistra@gmail.com
